Poglavlje 8a

PART 8

Poglavlje 8

The Beyond the Beyond State of God,

the First Urge and the Cycle of Evolution

and Involution of Consciousness

Stanje Boga s One Strane Onostranog,

prvobitni poriv i ciklus evolucije

i involucije svesti

The Beyond the Beyond State of God

Stanje Boga s One Strane Onostranog

To begin with the beyond the beginning, there is the original state of the Beyond the Beyond state of God or Paratpar Parabrahma. This is the original state of “GOD-IS.” In Sufi terms this state is said to be the state of Wara-ul-Wara.

Da počnemo s one strane početka gde se nalazi izvorno stanje Boga s One Strane Onostranog ili Paratpar Parabrahma. Ovo je izvorno stanje ˝BOG-JESTE˝. U sufijskoj terminologiji ovo stanje se naziva stanjem Wara-ul-Wara.

In this original state of “God-Is” unbounded absolute vacuum prevails.

U ovom izvornom stanju ˝Bog-Jeste˝ vlada neograničena apsolutna praznina.

In this absolute vacuum there is neither any manifestation of the conscious or unconscious state of God nor is there manifestation of the consciousness or unconsciousness of God. Neither is there the unlimited “I”—the Divine Ego or the Universal Ego—nor is there the limited “I” or the individual ego. Neither is there universal mind nor is there limited mind. Neither is there unbounded energy nor is there limited energy. Neither is there the universal body—the mahakarana sharir—nor is there the limited body. Neither are there universes nor are there worlds. There is not even consciousness of either the consciousness—mahachaitanya—or of the unconsciousness.

U ovoj apsolutnoj praznini ne ispoljava se ni svesno, ni nesvesno stanje Boga, ne ispoljava se ni svesnost, ni nesvesnost Boga. U njoj ne postoji neograničeno ˝Ja˝, Božanski Ego ili Sveopšti Ego, niti postoji ograničeno ˝Ja˝, ili individualni ego. Ne postoji ni sveopšti um, ni ograničeni um. Ne postoji ni neograničena energija, niti postoji ograničena energija. Ne postoji sve-opšte telo – mahakarana sharir, niti postoji ograničeno telo. Ne postoje ni univerzumi, ni svetovi. Ne postoji ni svest o svesnosti – mahhachaitanya, ni svest o nesvesnosti.

This state is absolutely the original unbounded absolute vacuum state of God—neither the nirguna-nirakar, nor the saguna-sakar states of God—where “God-Is” and “consciousness is-not.”

Ovo stanje je posve prvobitno neograničeno apsolutno Božije stanje praznine, ni nirguna-nirakar, ni saguna-sakar stanje Boga u kome ˝Bog-Jeste˝, a ˝svest-nije˝. Kada se kaže ˝Bog-Jeste˝, to opisuje stanje koje vlada s one strane početka samog početka Kreacije.

When it is said, “God-Is,” it describes the state which prevails beyond the beginning of the beginning of Creation. This state of God-Is is also called the “original divine sound  sleep state of God” in the Beyond the Beyond state.

Ovo stanje Bog-Jeste se naziva i ˝izvornim božanskim stanjem čvrstog sna Boga˝ u stanju s One Strane Onostranog.

The God-Is state is the state of infinitude. Infinitude by virtue of being infinite is everything. That is, “EVERYTHING” is the nature of infinitude.

Stanje Bog-Jeste je stanje beskonačnosti. Pošto je beskonačnost beskonačna, ona je sve. To jest, ˝SVE˝ je priroda beskonačnosti.

EVERYTHING by virtue of being everything embodies even “NOTHING,” or else Everything can never mean everything. This Nothing is latent in the Everything. But Nothing, being literally nothing, the very being of being nothing is nothing at all.

SVE zbog svoje moći da bude sve, obuhvata čak i ˝NIŠTA˝, jer u protivnom Sve nikada ne bi moglo da znači sve. Ovo Ništa je nemanifestovano u Svemu. Budući da je to Ništa doslovno ništa, sama suština tog biti-ništa je upravo ništa.

As this Nothing is latent in the Everything, the Nothingness of the Nothing is embedded in the Everything as the Latency.

Pošto je ovo Ništa nemanifestovano u Svemu, Ništavnost tog Ništa je prisutna u tom Svemu u vidu Nemanifestovanog.

Thus, in the infinitude of the God-Is state all that is latent in the nature of Infinity, which is Everything, is the Nothing. Therefore anything that is latent in Everything is of the Nothing.

Prema tome, u beskonačnosti stanja Bog-Jeste, sve ono što je nemanifestovano u prirodi Beskonačnog, koje je Sve, jeste to Ništa. Iz toga sledi da sve što je nemanifestovano u Svemu potiče od tog Ništa,

In short, except for the infinity of the infinitude, all things are latent in the God-Is state of Everything; and all that is latent is of the Nothing with all its aspects as Nothingness.

Ukratko, izuzev beskonačnosti beskonačnoga, u stanju Bog-Jeste, koje je Sve, sve ostalo je nemanifestovano; a sve Što je nemanifestovano pripada tom Ništa sa svim njegovim aspektima Ništavila.

In the God-Is state where the Nothing is latent, automatically by the nature of nothingness, consciousness also exists as Nothing. Accordingly consciousness in the Beyond the Beyond state of God is ever and ever latent in God Who is by nature the Everything—infinite and unlimited and unbounded. Thus automatically, by His very nature of being the Everything, God in the God-Is state has in Him ever and ever infinite power, infinite knowledge, infinite bliss and all that is infinitely glorious or beautiful.

U stanju Bog-Jeste u kome je Ništa nemanifestovano, zbog same prirode ništavila, i svest automatski postoji kao to Ništa. Iz toga proizilazi da je svest u tom stanju Boga s One Strane Onostranog uvek i vazda nemanifestovana u Bogu koji je po svojoj prirodi Sve – beskonačan, neograničen i neizmeran. Dakle, budući da je po samoj svojoj prirodi Sve, Bog u tom stanju Bog-Jeste u Sebi uvek i vazda poseduje beskonačnu moć, beskonačno znanje i beskonačno blaženstvo, i sve ono što je beskonačno uzvišeno ili lepo.

Because God is the Everything and the Infinite, the opposite of the Everything, which is the Nothing, must be most finite.

Upravo zbog toga što Bog jeste Sve i jeste Beskonačan, to Ništa koje je suprotnost Svemu mora da bude najkonačnije.

Therefore the Nothing is latent in the God-Is state as the most finite; or, in the infinite state of God which is the Everything there is latent the most finite state of the Nothing.

Dakle, to Ništa je nemanifestovano u stanju Bog-Jeste kao nešto najkonačnije; odnosno, u tom beskonačnom stanju Boga koji je Sve, najkonačnije stanje tog Ništa postoji u nemanifestovanom vidu.

It is only natural that when this latent and most finite Nothing manifests, it ought to manifest as most finite.

Sasvim je prirodno da to nemanifestovano i najkonačnije Ništa, onda kada se manifestuje, mora da se manifestuje kao najkonačnije.

But it is a most paradoxical fact that when this most finite Nothing manifests, its manifestation gradually expands ad infinitum.

Ali, najparadoksalnija činjenica je da, kada se to najkonačnije Ništa manifestuje, njegova manifestacija se postepeno širi ad infinitum.

The thing that gives infinity to this  most finite Nothing is God’s own latent trio-nature of infinite power, infinite knowledge and infinite bliss which, by virtue of being the nature of God, obviously pervades the infinitude of the God-Is state latently. Naturally, this infinite trio-nature also envelops this most finite Nothing when latent in the infinity of the Everything.

Ono što daje beskonačnost ovom najkonačnijem Ništa je sama Božija nemanifestovana trostruka priroda beskonačne moći, beskonačnog znanja i beskonačnog blaženstva koja očito, samim tim što je Božija priroda, u nemanifestovanom vidu prožima beskonačnost stanja Bog-Jeste. Iz ovoga prirodno sledi da ova beskonačna trostruka priroda obavija i ovo najkonačnije Ništa dok je nemanifestovano u beskonačnosti Svega.

“Om” Point

„Om“ Tačka

Therefore, when this most finite Nothing becomes manifested as Nothingness, the manifestation of the most finite Nothing closely linked with, and stretched forth by, the simultaneous projection of the latent all-pervading infinite trio-nature of God, gradually expands ad infinitum and gets apparently manifested as infinite Nothingness or the Creation; and hence the universe of Nothingness which is illusory can be called God’s “shadow” and, God being infinite, His shadow is also infinite.[1]

Dakle, kada se ovo najkonačnije Ništa manifestuje kao Ništavilo, manifestacija tog najkonačnijeg Ništa, koja je tesno povezana sa i potpomognuta istovremenom projekcijom latentne sveprisutne beskonačne trostruke prirode Boga, počinje postepeno da se širi ad infinitum i ispoljava kao beskonačno Ništavilo ili Kreacija; i stoga se univerzum Ništavila, koji je nestvaran, može nazvati Božijom ˝senkom˝, a pošto je Bog beskonačan, i Njegova senka je beskonačna.[2]

When it manifests, the Nothing, which is most finite and latent in the Everything, projects out from a most finite point in the Everything where the Nothing as most finite is embodied.

Kada se Ništa koje je najkonačnije i koje je nemanifestovano u Svemu ispolji, ono izbija iz najkonačnije tačke u Svemu u kome je Ništa sadržano kao najkonačnije.

KARTA II – Prvobitna ćudljiva želja

The most finite point from where the Nothing projects out as Nothingness is called the Creation Point or the Om Point. This creation point is naturally also in the Everything, which means in God in the Beyond the Beyond state.

Ta najkonačnija tačka iz koje se Ništa projektuje kao Ništavilo, naziva se Tačkom Kreacije ili Om Tačkom. Ova tačka Kreacije je takođe u Svemu, što znači u Bogu, u stanju s One Strane Onostranog.

So the most finite Nothing projects as the Creation out of the infinite Everything through the most finite “creation point,” into the infinity of the infinitude of the God-Is state.

Tako to najkonačnije Ništa izbija u vidu Kreacije iz beskonačnog Svega, kroz najkonačniju ˝tačku kreacije˝, u beskonačnost beskonačnosti stanja Bog-Jeste.

In short, when the most finite Nothing gets projected as Nothingness through the most finite creation point, which is also in the infinity pervaded by the infinite trio-nature of God, the projection of the most finite Nothingness—closely linked with and upheld by the all-pervading infinite trio-nature of God—gradually expands ad infinitum and manifests apparently as infinite Nothingness or as infinite Creation.

Ukratko, kada najkonačnije Ništa izbije u vidu Ništavila kroz najkonačniju tačku kreacije, koja je takođe u beskonačnosti prožeta beskonačnom trostrukom prirodom Boga, to izbijanje tog najkonačnijeg Ništavila koje je tesno povezano i potpomognuto sveprisutnom beskonačnom trostrukom prirodom Boga postepeno se širi ad infinitum i evidentno se ispoljava kao beskonačno Ništavilo ili kao beskonačna Kreacija.

The Whim or Lahar

Ćudljiva želja ili Lahar

The cause which led the most finite Nothing, latent in the infinite Everything, to manifest itself as infinite Nothingness, is the original cause called the “CAUSE.”

Uzrok koji je doveo do toga da se najkonačnije Ništa, nemanifestovano u beskonačnom Svemu, ispolji kao Ništavilo je prvobitni uzrok koji se naziva ˝UZROKOM˝.

This Cause is just nothing but the WHIM or lahar of God. This original whim can also be called the first “WORD” uttered by God—“WHO AM I?”

Ovaj Uzrok nije ništa drugo do Božija ćudljiva želja ili lahar. Ova prvobitna ćudljiva želja se takođe može nazvati ˝REČJU˝ kojom se Bog oglasio – ˝KO SAM JA?˝

The infinitude of the God-Is state made God absolutely independent, and by virtue of being absolutely independent it is but natural for God to exercise His infinite whim to experience and enjoy His own infinity. To exercise a whim is always the mark of an  independent nature, because  it  is whimsicality  that  always colours the independent nature.

Ta beskonačnost stanja Bog-Jeste učinila je Boga apsolutno nezavisnim i zbog te svoje apsolutne nezavisnosti sasvim je prirodno da Bog ispolji svoju beskonačnu ćudljivu želju da bi doživeo Svoju sopstvenu beskonačnost i uživao u njoj. Ispoljavanje ćudljive želje je uvek znak nezavisne prirode, jer je upravo ta ćudljivost sama po sebi uvek obeležje nezavisne prirode.

It is the original infinite whim which is responsible for giving Cause to the latent-all that was of the Nothing to manifest as Nothingness.

Prvobitna beskonačna ćudljiva želja je Uzrok zbog koga se sve-nemanifestovano koje je poteklo od tog Ništa ispoljilo u vidu Ništavila.

But before God exercised His original infinite whim to make manifest the latent-all that was of the Nothing, this whim of God was itself latent as the Nothing in the Everything of the infinitude of absolutely independent God in the God-Is state.

Ali, pre nego što je Bog ispoljio Svoju prvobitnu ćudljivu zelju da bi učinio vidljivim to sve-nemanifestovano koje pripada tom Ničemu, ta Božija ćudljiva želja je i sama bila nemanifestovana kao to Ništa unutar Svega u beskonačnosti apsolutno nezavisnog Boga u stanju Bog-Jeste.

How is it then possible for the latent original infinite whim to surge in God and make manifest itself and all that is latent of the Nothing as Nothingness?

Kako je onda moguće da se ta nemanifestovana prvobitna beskonačna ćudljiva želja ustalasa u Bogu i ispolji sebe, i sve što je nemanifestovano u tom Ništa, u vidu Ništavila?

Whim after all is a whim; and, by its very nature, it is such that “why—wherefore—when” can find no place in its nature. A whim may come at any moment; it may come now or after a few months or after years, and it may not come at all.

Na kraju krajeva, ćudljiva želja je ćudljiva želja i po svojoj samoj prirodi je takva da ne ostavlja mesta pitanjima ˝zašto – čemu – kada˝. Ćudljiva želja može da se javi svakoga časa; može da se pojavi sada, ili kroz nekoliko meseci, ili posle mnogo godina, a može da se ne javi uopšte.

Similarly, the original infinite whim, after all, is a whim, and too, it is the whim of God in the state of infinitude! This whim may not surge in God at all; and, if it surges, either at any moment or after thousands of years or after a million cycles, it need not be surprising.

Tako je i prvobitna beskonačna ćudljiva želja, na kraju krajeva, ipak ćudljiva želja, ali je istovremeno i ćudljiva želja Boga u stanju beskonačnosti! Može se desiti da se ova ćudljiva želja uopšte ne uskomeša u Bogu; a ako se uskomeša bilo kog trena, ili kroz mnogo hiljada godina, ili nakon milion ciklusa, to ne treba da nas iznenadi.

Thus it is, that the original infinite whim of God in the state of infinitude once surged; and it surged both spontaneously and all of a sudden in absolutely independent God Who is eternally Eternal. Hence this whim, which once surged, once began the Beginning of all things in Creation.

Tako se, prvobitna beskonačna ćudljiva želja Boga u stanju beskonačnosti jednom uskomešala; uskomešala se spontano i iznenada u apsolutno slobodnom Bogu koji je večno Večan. Stoga je ova ćudljiva želja koja se jednom uskomešala, jednom i započela Početak svega u Kreaciji.

In short, this original infinite latent whim of God in the state of infinitude, once it surged in God Who is absolutely independent, made itself manifest, and simultaneously with its manifestation, it manifested the latent-all that was of the Nothing as Nothingness. Thus the whim created the Nothing.

Ukratko, kada se ova prvobitna beskonačna nemanifestovana ćudljiva želja Boga u stanju beskonačnosti jednom uskomešala u Bogu koji je apsolutno slobodan, ona se time ispoljila i uporedo sa njenim ispoljavanjem ispoljilo se i sve-nemanifestovano tog Ničega u vidu Ništavila. Na taj način je ćudljiva želja stvorila to Ništa.

Let us recapitulate how infinite Nothing came out of most finite Everything:

Ponovićemo još jednom kako je beskonačno Ništa proizašlo iz najkonačnijeg Svega:

God Beyond is infinite Everything. Infinite Everything may be compared to an infinite, limitless ocean. Therefore this limitless ocean is infinite Everything. Thus every drop in the ocean is most finite Everything. In short, if infinite ocean is infinite Everything then every drop of the ocean is most finite Everything.

Bog u Onostranom je beskonačno Sve. Beskonačno Sve se može uporediti sa beskonačnim, bezgraničnim okeanom. Prema tome, ovaj bezgranični okean je beskonačno Sve. Iz toga sledi da je svaka kap u okeanu to najkonačnije Sve. Ukratko, ako je beskonačni okean beskonačno Sve, tada je i svaka kap u okeanu najkonačnije Sve.

Before the whim surges in the limitless ocean and before Creation is manifested, the creation point (Om point) through which the Creation is ejected is itself in the limitless ocean as infinite Everything because, prior to the surging of the whim, perfect tranquility prevailed and pervaded the limitless ocean; there was no question of “drops” of the ocean and there was no separateness. There was limitless ocean as infinite Everything.

Pre nego Što se ćudljiva želja uskomešala u bezgraničnom okeanu, i pre nego što se Kreacija manifestovala, tačka kreacije (Om tačka) iz koje je izbila Kreacija i sama se nalazila u beskonačnom okeanu u vidu beskonačnog Svega zbog toga što je, pre no što se ćudljiva Želja uskomešala, vladao savršeni mir i prožimao beskrajni okean; nisu postojale bezbrojne ˝kapi˝ okeana i nije bilo odvojenosti. Postojao je samo beskrajni okean kao beskonačno Sve.

At the instant when the whim surged in the infinite Everything the creation point or Om point manifested as most finite Everything.

U trenutku kada se ćudljiva želja uskomešala u beskonačnom Svemu, tačka kreacije ili Om tačka se manifestovala kao najkonačnije Sve.

Infinite Nothing was latent in the infinite Everything, but when the whim surged the infinite Nothing got manifested through most finite Everything, which is the Om point.

Beskonačno Ništa je bilo nemanifestovano u beskonačnom Svemu, ali kada se ćudljiva želja uskomešala, beskonačno Ništa se ispoljilo kroz najkonačnije Sve, kroz Om tačku.

Thus, through the most finite Everything, the infinite Nothing is ejected gradually, manifesting itself as expanding ad infinitum.

Dakle, to beskonačno Ništa je postepeno izbijalo kroz najkonačnije Sve manifestujući se u širenju ad infinitum.

Simultaneously with the projection of the latent Nothing and with the manifestation of Nothingness, the consciousness which existed as Nothing, latent in the infinitude of the God-Is state, also got projected and manifested itself gradually as the consciousness of God, and made God experience Himself as God the Creator of all the things that projected out of His state of the Everything as Nothingness.

Istovremeno sa izbijanjem tog latentnog Ništa i sa manifestovanjem Ništavila, izbijala je i svest koja je egzistirala kao to Ništa, koje je bilo nemanifestovano u beskonačnosti stanja Bog-Jeste, i postepeno se manifestovala kao svest Boga nagoneći Boga da doživi Sebe kao Boga Tvorca svega što je iz njegovog Sve-stanja izbilo u vidu Ništavila.

Whereupon, gradually gaining full consciousness, God in the state of Creator became entangled in the maze of most-finite Nothingness found as infinite, stretched out and upheld through His own infinite trio-nature.

Posle toga, dok je postepeno sticao punu svest, Bog u stanju Tvorca bi uhvaćen u lavirint najkonačnijeg Ništavila smatrajući ga beskonačnim, što bi podržano i potpomognuto Njegovom sopstvenom beskonačnom trostrukom prirodom.

The paradoxical irony is that the infinity itself of God makes it infinitely difficult for God to escape the false apparent infinity of Nothingness which goes on expanding ad infinitum through  the closely  linked  infinite  trio-nature of God which is infinite power, infinite knowledge and infinite bliss.17

Paradoksalna ironija je to što sama beskonačnost Boga beskrajno otežava Bogu da izbegne varljivu, prividnu beskonačnost Ništavila koje nastavlja da se širi ad infinitum kroz beskonačnu trostruku prirodu Boga sa kojom je tesno povezana, odnosno kroz beskonačnu moć, beskonačno znanje i beskonačno blaženstvo.

But this entanglement is absolutely necessary in order that God in the infinitude of the God-Is state should gain consciousness fully and completely for Himself and of His infinite reality, and in this way experience consciously His unbounded, unlimited, infinite trio-nature of infinite power, infinite knowledge and infinite bliss.

Međutim, ovo zaplitanje je apsolutno neophodno da bi Bog u beskonačnosti stanja Bog-Jeste stekao potpunu i savršenu svest o Svojoj beskonačnoj stvarnosti, i na taj način svesno doživeo Svoju neizmernu, neograničenu, beskonačnu trostruku prirodu beskonačne moći, beskonačnog znanja i beskonačnog blaženstva.

The fundamental fact is that full consciousness once gained can never be lost. It remains eternally, regardless of whether that consciousness fully gained is the consciousness of the false Nothingness experienced as real, or whether that consciousness is the consciousness of Reality Itself.

Osnovna činjenica je da se jednom stečena potpuna svest nikada ne gubi. Ona ostaje večno, bez obzira da li je ta potpuna svest svest o nestvarnom Ništavilu koje se doživljava kao stvarnost, ili je ta svest svest o Samoj Stvarnosti.

Eventually consciousness does make God realize His own reality after that same consciousness has attained complete maturity. Consciousness is fully matured to realize Reality only after it is nurtured by the apparent awareness of the false. This awareness of the false as real becomes so intensified during the course of the evolution of consciousness, that the consciousness, steeped in false awareness, makes God aware only of the false, which is experienced by God as the real. That is, God as Creator falsely experiences the manifestation of the Nothing as real and Everything.

Ta svest, konačno, primorava Boga da spozna Svoju vlastitu stvarnost onda kada ta svest dostigne punu zrelost. Svest postaje potpuno zrela za spoznaju Stvarnosti tek pošto postane svesna nestvarnog. Ova svest o nestvarnom kao stvarnom postaje toliko snažna tokom evolucije svesti da svest, ogrezla u svesti o nestvarnom, čini Boga svesnim samo nestvarnog koje Bog doživljava kao stvarno; to jest, Bog kao Tvorac nestvarno doživljava ispoljavanje tog Ništa kao stvarno i kao Sve.

In order that the latent consciousness of God in the God-Is state should make it possible for God to realize His own eternal reality, the projection of that latent consciousness in Everything (which, when projected outwards, becomes focussed on the false infinity of Nothingness) should be withdrawn inwardly. By such an inward withdrawal, the focus of the same consciousness becomes centred on the infinity of Everything (from which it had projected outwards and given rise to the experience of infinite Nothingness rather than the experience of the infinity of Everything).

Da bi nemanifestovana svest Boga u stanju Bog-Jeste omogućila Bogu da spozna Svoju sopstvenu večnu stvarnost, projektovanje te nemanifestovane svesti u Sve (koja, kada se projektuje napolje, biva usredsređena na neistinitu beskonačnost Ništavila), treba da se usmeri unutra. Takvim povlačenjem unutra, ta ista svest se usredsređuje na beskonačnost Svega (iz koga se i bila projektovala napolje i dovela do doživljavanja beskonačnog Ništavila, a ne do doživljavanja beskonačnosti Svega).

As said before, when the projected consciousness withdraws inwards or undergoes full and complete involution, that Nothingness which was once experienced as reality automatically vanishes for the consciousness which is now focussed completely on the eternal Reality of the infinitude of God.

Kao što je već ranije rečeno, kada se projektovana svest povuče unutra, odnosno kada prođe potpunu i kompletnu involuciju, tada to Ništavilo koje je nekad doživljavano kao stvarnost automatski prestaje da postoji za svest koja je sada potpuno usredsređena na večnu Stvarnost beskonačnosti Boga.

In short, there is no new consciousness to be attained to realize Reality—the Eternal. It is the same consciousness latent in the Everything which, when it emerges out of the Nothing, first gradually evolves and, associating with the Nothingness, then experiences the Nothingness as real. When the evolution of this consciousness is complete and full, the same consciousness makes God experience the false Nothingness which expands ad infinitum as real and infinite. Again, when the same full and complete consciousness reaches full and complete maturity through its own involution, it realizes infinite Reality as the only reality and gives God the experience of His own real and eternal infinite state.

Ukratko, nije potrebno sticali nikakvu novu svest da bi se spoznala Stvarnost – Bog. To je ta ista svest koja je latentno prisutna u Svemu i koja, kada izroni iz Ničega, prvo postepeno evoluira, a potom, spajajući se sa Ništavilom, doživljava Ništavilo kao stvarnost. Kada se evolucija ove svesti ostvari u potpunosti i do kraja, ta ista svest navodi Boga da doživljava to nestvarno Ništavilo koje se širi ad infinitum kao stvarno i beskonačno. A kada ta ista potpuna i savršena svest dostigne potpunu i savršenu zrelost kroz sopstvenu involuciju, ona spoznaje beskonačnu Stvarnost kao jedinu stvarnost i omogućava Bogu da doživi iskustvo Njegovog sopstvenog istinskog i večnog beskonačnog stanja.

God  in  His original state of  infinitude  is eternally  infinite through His infinite, unbounded and unlimited trio-nature of infinite power, infinite knowledge and infinite bliss. As God eternally Is, the only virtual difference between the original state of God and the new states of God that He acquires is that of the consciousness gained progressively through the impressions of the projected Nothingness.

Bog je u svom iskonskom stanju beskonačnosti večno beskonačan baš zbog Svoje beskonačne, nesputane i neograničene trostruke prirode beskonačne moći, beskonačnog znanja i beskonačnog blaženstva. Pošto Bog večno Jeste, jedina stvarna razlika između izvornog stanja Boga i novih stanja Boga koja on poprima je razlika u svesti koju postupno stiče preko impresija projektovanog Ništavila.

God in His original state of God-Is is not conscious of His infinite eternal existence nor of His own infinite nature though He exists infinitely and eternally. Due to His own infinite whim God acquires the consciousness of His reality and realizes His infinite, eternal unlimited Self to experience His unbounded, unlimited and infinite trio-nature.

Bog u svom prvobitnom stanju Bog-Jeste nije svestan svog beskonačnog večnog postojanja, niti je svestan Svoje beskonačne prirode, mada On postoji beskonačno i večno. Zahvaljujući svojoj sopstvenoj beskonačnoj ćudljivoj želji, Bog stiče svest o Svojoj stvarnosti i ostvaruje Svoje beskonačno, večno i bezgranično Jastvo da bi doživeo Svoju neizmernu, bezgraničnu i beskonačnu trostruku prirodu.

Thus God, now with His newly acquired state of eternal consciousness, is consciously and eternally aware of His original Beyond  the Beyond state  of God-Is,  which  is for  ever  and  ever unconscious of the infinitude of His own God-Is state. Therefore the goal is to realize the eternal and infinite God-state consciously.

Tako je Bog, u upravo dostignutom stanju večne svesnosti, svesno i večno svestan Svog izvornog stanja Bog-Jeste s One Strane Onostranog koje je uvek i za uvek nesvesno beskonačnosti Svog sopstvenog stanja Bog-Jeste. Prema tome, cilj je da se večno i beskonačno stanje Boga ostvari svesno.

As already described, the original state of God is that state of  unbounded absolute vacuum where God is and consciousness is-not. This state is the original divine sound sleep state of God beyond the beginning of the Beginning of Creation.

Kao što je ranije opisano, izvorno stanje Boga je ono stanje neograničene apsolutne praznine u kojoj Bog jeste, a svest nije. To stanje je prvobitno stanje božanskog dubokog sna samoga Boga s one strane početka Početka Kreacije.


[1] The whole Creation has come out of the Nothing. Out of the Nothing two things have emerged, evolution and production. Out of the Nothing, seven states of gas came into being. The seventh evolved state is hydrogen. Out of this seventh gaseous state evolution and production came into being.

Creation can be reconciled with evolution because all is in seven stages: seven stages of production, seven stages of evolution, and seven stages of involution. So, it is said that God created the universe in seven days. From the Nothing, most finite shadow and infinite shadow emerged simultaneously.

[2] Čitava Kreacija je proizašla iz tog Ništa. Iz tog Ništa su proizašle dve stvari: evolucija i produkcija. Iz tog Ništa je nastalo sedam stanja gasa. Sedmo stvoreno stanje je vodonik. Iz ovog sedmog gasovitog stanja su nastale evolucija i produkcija.

Kreacija se može jednačiti sa evolucijom jer se sve odvija u sedam stupnjeva: sedam stupnjeva produkcije, sedam stupnjeva evolucije, sedam stupnjeva involucije. Kaže se da je i Bog stvorio svet za sedam dana. Iz tog Ničega su se istovremeno pojavile i najkonačnija senka i beskonačna senka.