Bućkanje Okeana

Bućkanje oceana mlijeka

Jednog se dana õši Durvasa vraćao iz Vaikunte. Bio je u posjetu ûrì Višïuu. Putem je sreo Indru. Durvasa mu je darovao vijenac od cvijeća,

koji mu je dao Sri Višnu. No Indra je bio arogantan i čudljiv. Uzeo je vijenac i stavio ga oko vrata svog slona. Slon ga je bacio na zemlju i izgazio nogama. To je razbjesnjelo Durvasu jer je tako bio uvrijeđen ne samo Durvasa već i njegov voljeni Gospod Višïu. Durvasa je prokleo Indru i rekao mu: “Postao si preohol zbog bogatstva i blagostanja. Proklinjem tebe i tri svijeta kojima vladaš. Izgubit ćeš svoje blagostanje i slavu.”

Prokletstvo je odmah djelovalo. Blijed, izmučen i bez sjaja Indra je otišao Brahmi na planinu Meru. Brahma je vidio da su nebesa i zemlja izgubili svu svoju slavu i sjaj. Svi su religijski obredi stali. Bogovi su postali slabi, a demoni (ãsura) snažniji i moćniji. Stoga su nebeska bića (deva) sve više umirala, a demoni su sve više bivali puni života i energije. Brahma nije znao što učiniti pa je s Indrom i nekim nebeskim bićima otišao ûrì Višïuu da Ga zamole za pomoć.

Uznemirenim bogovima Gospod Višïu je rekao: “Demoni su sada vrlo moćni. Budući da su oni sada jača strana, sklopite s njima mir. Zatražite njihovu pomoć u bućkanju oceana mlijeka. Zatim će amõta izaći na površinu i vi ćete, pijući je, svi postati besmrtnima. Bacite sve biljke, trave i puzavce u ocean. Neka vam planina Mandara bude bućkalica, a kralj zmija Vasuki uže kojim ćete planinu pomicati. Budite ljubazni prema demonima. Oni će vam pomoći bućkati ocean. Ako vam postave uvjete, pristojno ih prihvatite. Bućkanjem oceana podići će se smrtonosan otrov hãlãhala. No ne bojte se. Mnoge će druge stvari također izroniti zbog bućkanja. Ne pokazujte ljutnju, pohlepu ili želju za njima. Budite marljivi, budni i oprezni i Ja ću vam pomoći.” Tada je Gospod Višïu nestao.

Zatim su Indra i nebeska bića otišli Baliju, kralju demona, i objasnili mu ûrì Višïuov plan za bućkanje oceana. Bali je bio mudar i bistar kralj i znao je da nije bilo vrijeme ratovanja. Složio se s njihovim planom. Demoni i bogovi su tada otišli do planine Mandare i iščupali je. Odnijeli su je u ocean. Vasuki, kralj zmija, pristao je da bude uže, ali da i on dobije dio amõte. To su mu bogovi obećali.

Napokon je počelo bućkanje. Nebeska bića (bogovi) (deva), predvođena

ûrì Višïuom, uhvatila su glavu zmije, a demoni rep. No tada su demoni rekli ûrì Višïuu: “Ne pokušavaj nas prevariti. Sveti spisi (ûãstra) kažu da nije dobro držati rep zmije”. Višïu se nasmiješio i dodao im glavu zmije, a nebeska bića otišla su prema njezinu repu.

Iako je bućkanje počelo, planina je bila preteška za udružene snage demona i bogova. Ubrzo je potonula na dno oceana. Nisu znali što učiniti. ûrì Višïu je poprimio oblik divovske kornjače. Zaronio je prema dnu oceana i podignuo planinu na Svoja leđa.

Bućkanje se nastavilo i iz Vasukinih tisuću glava prokuljali su vatra i dim. Demoni i bogovi počeli su se gušiti. Višnu ih je osvijestio šaljući im oblake, kišu i vjetar pa je onečišćenje uklonjeno.

Iz oceana je prvi izašao najsmrtonosniji otrov. Njegove su se pare podignule u zrak i raširile na sve strane. Morske životinje te one na kopnu i zraku počele su se gušiti i u strašnom strahu potražile su utočište kraj Ûivinih stopala. Ûiva je sav taj otrov skupio u dlan svoje ruke i progutao ga. No Njegova supruga, Majka Pãrvatì, bojeći se za svojega Gospoda, brzo je svojim nježnim rukama uhvatila Šivin vrat tako da nije progutao otrov. Ûiva ga nije ni ispljunuo. Otrov se upio u Njegov vrat i obojio ga plavom bojom. To je razlog zašto je Gospod Ûiva također znan kao Nìlakantha (plavog vrata). Nekoliko je kapi otrova palo na zemlju i ubrzo su ga progutale zmije, škorpioni te otrovne biljke i životinje.

Sada kada je atmosfera bila očišćena od dima i otrova, bućkanje se nastavilo odlučnije i energičnije. Sveta žrtvena posuda surabhi izašla je iz oceana. Sljedeći je izašao slavni bijeli konj Uchhaishrava, kojeg je uzeo Bali, a zatim čudesan slon Airavata, kojeg je uzeo Indra. Prekrasan kaustubha dragulj došao je da ukrasi ûrì Višïuova prsa. Nakon toga pojavilo se stablo koje ispunjava sve želje (parijat).

No i bogovima i demonima dah je oduzelo izranjanje božice Lakšmì. Njezin je sjaj ispunio tričetvrtine zemlje. Stajala je tamo, u svoj svojoj blistavoj slavi, prekrasna, čista, s vijencem od svježih lotosa u svojoj ruci. Pristupila je Gospodu (Hari) i stavila ga oko Njegova vrata. Ona Ga je prihvatila za svojeg supruga, a On ju je stavio u Svoje srce. Štovali su je Brahmã, Ûiva i svi bogovi. Brahmini su pjevali vedske himne i prskali je svetom vodom iz zlatnih posuda. Među bogovima Lakšmì je postala božicom napretka i sreće. Uistinu, ona je fontana sreće. Koga Ona blagoslovi pogledom, taj polako stječe sve osobine dobrote i vrlina.

Nakon božice Lakšmì bućkanjem oceana izronila je lotosooka ljepotica Varuïi, božica opojnih pića. Nju su uzeli demoni.

I dalje se nastavilo s bućkanjem oceana sve dok iz njega nije izašao čudesan mladić Dhanvantari (bog zdravlja). U svojim je rukama držao krčag s amõtom. Kada su demoni to ugledali, obuzela ih je pohlepa. Posegnuli su za krčagom božanskog mladića i čak se međusobno počeli boriti za amõtu “Ja bih trebao dobiti prvi!”. “Ne, ne ti. Ja ću uzeti prvi!”. “Tko si ti da bi je prvi uzeo? Ja bih trebao biti taj koji će je prvi dobiti!”. Tako su se prepirali i svađali. Slabiji su demoni postali ljubomorni pa su rekli: “To nije u redu. Bogovi su nam pomogli da dobijemo amõtu. I oni bi također trebali sudjelovati u djelidbi.” U toj se zbrci jedno umiljato nebesko biće obratilo ûrì Višïuu za pomoć.

Gospod Višïu uzeo je lik najljepše i najzanosnije mlade djevojke Mohinì. Ona je bila tako ljupka da su se svi demoni odmah u nju zaljubili. Dali su joj krčag s amõtom i zamolili je da je podijeli komu ona to želi. Pogledala ih je slatko i trepčući očima rekla: “A jeste li sigurni da mi možete vjerovati – ja sam tek žena!” “Da, da, podijeli je ti, molimo te!”, povikali su demoni u mahnitoj strasti.

A Mohinì je rekla: “Ah, no vi ćete se morati onda složiti sa svime što ja učinim, bilo to ispravno ili ne.” Demoni su se s tim složili.

Mohinì je tada krčag s amõtom pažljivo stavila na bedro. Nakon što su se okupali, bogovi i demoni su se sakupili u dvorani. Podijelila ih je u dva reda i započela dijeliti amõtu najprije bogovima. I dok je dijelila njima, krčag se ispraznio. No dogodilo se da je jedan od demona, Rahu, pod krinkom boga sjeo s nebeskim bićima. Prije nego li je progutao nektar, opazili su ga Sunce i Mjesec i dojavili ûrì Višïuu koji mu je svojom čakrom odrubio glavu. No njegova je glava postala besmrtnom jer je okusila nektar. Gospod ju je pretvorio u planet Rahu, koji je uzrok pomrčini Sunca i Mjeseca pa na taj način Rãhu prema njima iskazuje svoje vječno neprijateljstvo.

Kad je amrta potrošena, Gospod Višïu je poprimio Svoj vlastiti lik i na leđima Garuåe napustio mjesto. Demoni su se iznenada probudili iz svoje zaluđenosti i razbjesnili se kad su shvatili da su prevareni. Počeli su strašan rat s bogovima, no oni su bili besmrtni, a sa ûrì Višïuom na svojoj strani kako su mogli izgubiti? Demoni su pretrpjeli težak poraz. Dobili su što su zaslužili jer su neprekidno podupirali žudnju, pohlepu, pohotu i ljutnju.

RamaKrishna Paramahamsa

K U R M A   A V A T A R

Iz te se priče može mnogo naučiti. Ocean se smatra domom svih voda. A koja je svrha vode? Da teče. A koja joj je najniža razina? Razina mora. Sve vode imaju tendenciju da teku prema moru. Budući da je more dom voda, a voda je izvor života, more je korijen svega života. Što se događa ako kiša ne pada cijele godine? Umiru milijuni ljudi. Što to pak znači? To znači da je voda izvor života. Sanskrtska riječ jìvana znači oboje, vodu i život. Stoga voda označava život, a bućkanje oceana znači bućkanje života. Lijeni ljudi nikada ništa ne postignu. No čovjek koji je aktivan zna kako treba bućkati život pa postaje najvećiim istraživačem, piscem, najvećim znanstvenikom ili umjetnikom. Lijeni su ljudi poput uškopljena bika. Oni ne žele raditi i to je njihov najveći ideal. Ideal lijenog čovjeka jest lijenost, biti lijen. On misli da je najsretniji onaj tko ima dovoljno novaca da ne treba ništa činiti, već samo jesti, spavati i odmarati se. Takvi će ljudi, posve prirodno, propasti. Oni nikada neće morati nikamo ići ili što činiti. Stoga bućkanje života znači učiniti život savršeno aktivnim i plodonosnim.

Život čine dvije snage – duhovna i materijalna. Je li čovjek potpuno duhovan? Nije. Da jest, ne bi mogao živjeti na ovome svijetu. Je li potpuno materijalan? Nije. Da jest, ne bi bio bolji od stolice ili stola. On je duhovan jer može kušati, dodirivati, mirisati, gledati, čuti i ima moć spoznaje. Kada spava, odmara se i nije aktivan, materijalan je. Što je onda čovjek? Čovjek je spoj materije i duha; i ne samo čovjek već sva živa bića, počevši od Brahme. Duhovni je aspekt spoznajna strana postojanja, a materijalna je strana ona koja podrazumijeva oblik. Život je dakle spoj tvari (materije) i duha. Stoga, ako bućkamo život, razdvajamo materiju od duha. Ocean života spoj je smrtnosti i besmrtnosti i njegovim bućkanjem ono što je smrtno i prolazno odvaja se od besmrtnog i vječnog. Svoj život moramo učiniti savršeno aktivnim. Trebamo učiniti da naše oči i uši budu živuće, da sva naša osjetila, vanjska i unutarnja, sve naše sposobnosti budu žive. Trebali bismo cijelo naše tijelo učiniti živim. Nikada mu ne smijemo dopustiti da bude lijeno ili da naš um bude lijen. Moramo učiniti da svi oni teže najvišim idealima.

Od svih promjenljivih stvari koje čine ovu zemlju, planina je najmanje promjenljiva i od svih promjenljivih činitelja koji čine čovjeka, kao što je tijelo, um i ego, ego je najmanje promjenljiv. I kao što je planina zbog gravitacije snažno učvršćena u zemlju, tako je i ego snažno usmjeren na zemaljske privlačnosti ili želje, tj. duboko je ukorijenjen u materiju. Da bismo bućkali ovaj ocean života, moramo učiniti da ego bude štap za bućkanje (bućkalica) odvlačeći ga od svjetovnih atrakcija učvršćujući ga na vječnu osnovu, na Boga, spoznavajući da je On izvor svih privlačnosti, uživanja i snage. To moramo učiniti s pomoću razlučivanja (viveka) koje će nam jasno pokazati što je stvarno, a što nestvarno. Svoj ego moramo opremiti strpljivim zalaganjem (Vasuki). Bućkanje se sastoji u upornom provođenju naših različitih dužnosti u životu. Ego treba učiniti takvim da se pravilno kreće između svih dužnosti u životu, koje ćemo provoditi s nesmanjenom upornošću i ciljem koji nećemo poreći, udružujući sve fizičke, mentalne i duhovne snage (demoni i bogovi). To je ono što se naziva bućkanje oceana života.

A što će proizaći iz takva bućkanja? Prvi produkt toga ste vi, koji ste bog, a ne demon. Dobit ćete jasan i nepristran um kojim vlada Mjesec. Zatim će vam pomagati božica ljepote pa ćete biti privlačni i više skloni čuvanju, a ne rasipanju energija uma. Biti ćete ispunjeni snagom i duhom (Varuïi). Četvrto, vaši će udovi biti nježni kao u dobra konja (Uchchaisrava). Peto, vaše će srce sjati poput sjaja neprocjenjiva dijamanta (Kaustubha). Šesto, na račun toga steći ćete neobične yogijske moći, da dobijete što god želite ili da dajete što god drugi od vas žele (Parijat i Surabhi). Tada će se u tako zdravom tijelu i umu uzdići nektar besmrtne mudrosti u cvijetu vašega srca. Kada se postigne najviša mudrost, sve aktivnosti prestaju postojati. “Parta, sva karma završava pojavom mudrosti” (Gìtã IV, 33). “Kao što gorući plamen sve gorivo pretvara u pepeo, tako i vatra mudrosti sve aktivnosti pretvara u pepeo” (Gìtã IV, 37). Budući da je mudrost prijetnja životu cijeloga kozmosa, koji je uvijek aktivan, iazato da bi zaštitio Kreaciju od uništenja, Ûiva, dobrostiv Gospod Univerzuma, drži moguću smrt (otrov) zatvorenom u jednom od Njegovih osam uvijek aktivnih formi – zemlji, vatri, vodi, zraku, eteru, suncu, mjesecu i prinositelju žrtve.

Taj nektar mudrosti vi kao bog ćete imati privilegiju uživati, a ne demon vašega fizičkog sebstva, koji prirodno mora uvijek ostati smrtan. Razuzdanost (Rãhu) i nesuzdržljivost može poprimiti oblik revnosti i fanatizma (abhyãsa i vairãgya)[1] te vas može pokušati prevariti izdavajući se da je to za boga, no sigurno je da će ga otkriti vaša jasna i svjetla osjetila (Sunce) i nepristran i zdrav um (Mjesec) premda i oni mogu potpasti pod Rãhuov utjecaj, no samo nakratko. Vaša neizmjerna fizička i mentalna snaga, dobronamjerna i neozlijeđujuća, rukovodit će vas kao snaga u dobrog slona (Airavata), a ne kao u lava.

(Priču o Kþrmi avatãru prevela N. Lukačević)


[1] abhyãsa – praksa, primjena

vairãgya – bezželjnost, nevezanost, odricanje od nižih strasti