Obmana, Iluzija, Maya

Obmana, Iluzija, Maya

četvrtak, prosinac 03, 2009 | Objavio Bhairava Deva | Uredi post
Učenik koji je dobio šansu da uđe u Ezoterično Učenje mora napustiti sva dotadašnja znanja koja ima i ispočetka učiti svako značenje sa ispravnim razumijevanjem a samo učenje se odvija na ispravan način. Ne dodavanjem pojmova i informacija već oduzimanjem postojećih znanja i informacija. On se suočava sa strahovitim pritiskom sve dok ne odustane od svih svojih pojmova, znanja i informacija koje ima. Kada ih izbaci i kada se ona unište tada on zadobija mogućnost da krene ispočetka sa svojim učenjem i informisanjem.

Jedna od čestih tema koja se s vremena na vrijeme pominje u spiritualnim krugovima i oko koje se, kao i kod drugih tema, koplja lome jeste tema Maye ili Iluzije.
Sama tema uopšte nije komplikovana, ali su komplikovana razumijevanja onih koji tumače taj izraz iz ograničenog sagledavanja ili drugim riječima iz same Iluzije.
Sama riječ „Maya“ često se prevodi kao „obmana ili iluzija“, no što to u stvari znači?

Što znači „obmana“ ili „iluzija“?
Školski prikazi često tumače to na svoj način. Manje tradicionalna učenja na neki svoj način. Ali ono što se koz njih sve provlači jeste praktična neupotrebljivost ovog izraza.
Kada se uključi kritički razum i taj pojam sagledamo kroz učenja koja nam tumače pojam Obmane jasno je da ta tumačenja nisu potpuna te da samim tumačenjima fali mnoštvo dijelova koja su ili izgubljena ili namjerno skrivena.
Nisam neko ko vjeruje u skrivenost Znanja, jer ono je dostupno i materijalno. Naravno, onima koji imaju oči da ga vide. Ostali koriste drevne tekstove i tumače ih na neki svoj način.
Ne mogu da kritikujem niti jedan način, niti to namjeravam, ali očigledno je da ima puno minusa u njihovim tumačenjima što se ogleda po reakcijama i papagajskim pričama onih koji te termine koriste duboko iz samog pojma, tj. duboko iz same Obmane.
Ezoterična učenja su bila praktična, ne teoretska. Sva učenja koja su nastala od Ezoteričnih Znanja i Učenja su dobrano iskrivljena jer u njima nema onih koji imaju tu moć, da tako kažem, da te termine ponovo obrade i iznesu njihovo istinsko značenje.

Kao i sa svim Ezoteričnim Znanjima i ovaj termin se može razumijeti sa različitih razina koje ovise o onom koji ih tumači i onima kojima se tumači. Niti jedno Znanje nije jednodimenzionalno kao što su to umovi onih koji najčešće tumače ta znanja. Kao što znamo da neki događaj može imati više razina posmatranja i tumačenja u zavisnosti od položaja onog koji tumači, tako i Ezoterična Znanja imaju više položaja tumačenja i doživljavanja Učenja.
Možda ne bih pogrešio kada bih rekao da je ovaj termin „Maye“ jedan od najviše upotrebljivanih termina i jedan od najviše pogrešno razumljenih termina.
Kao što bi rekao jedan Majstor: „Jao znalcima koji tumače Učenja i Znanja iz razine ograničenog Uma!“
Do sada u svakom tekstu koji sam napisao rekao sam da ljudi ne razumiju riječi koje ponavljaju i koje čitaju. U mnogim Ezoteričnim Učenjima, učenik ne može da ide naprijed i da dobija nove informacije sve dok nije Ispravno razumio pojmove koje koristi to Ezoterično Učenje. Tek kada se Ispravno razumiju pojmovi koji se koriste umanjuje se šansa „prosipanje iz šupljeg u prazno „, što očigledno ne fali mnogim spiritualnim tragaocima. Karakteristika današnje Spiritualnosti je upravo to: „prosipanje iz šupljeg u prazno“. Kada bi ti isti spiritualni tragaoci malo obratili pažnju na ono što pričaju i tumače mislim da bi na ovdašnjoj spiritualnoj sceni zavladala paklena tišina.
Kada nedozrela djeca uđu u Spiritualna učenja koje je samo nedozrelo, dobijemo sataraš u kojem se ne zna što je što a kamoli da znamo što znače termini koji se upotrebljavaju. Nedozrelost je očituje po temelju koji stoji u pozadini nekog učenika.
Na Um kakav je trenutno dodavanje bilo kojeg Učenja ili Znanja je prosto neozbiljno i nedozrelo. Kada čovjek uđe u Ezoterično Učenje prvo s čim se suoči jeste da mora da se isprazni od svega što je znao. Karakteristika današnjih učenika je upravo suprotna. Na već postojeću Umnu zbrku dodavaju termine i tzv. znanja koja ni sama nisu potpuna što povećava Unutrašnju nezrelost i pomutnju.
Učenik koji je dobio šansu da uđe u Ezoterično Učenje mora napustiti sva dotadašnja znanja koja ima i ispočetka učiti svako značenje sa ispravnim razumijevanjem a samo učenje se odvija na ispravan način. Ne dodavanjem pojmova i informacija već oduzimanjem postojećih znanja i informacija. On se suočava sa strahovitim pritiskom sve dok ne odustane od svih svojih pojmova, znanja i informacija koje ima. Kada ih izbaci i kada se ona unište tada on zadobija mogućnost da krene ispočetka sa svojim učenjem i informisanjem.
Ovdašnje Spiritualne škole, zbog ko zna kojeg razloga u koje ne mogu sada ulaziti zbog širine teksta, nemaju ispravan pristup novopridošlom učeniku, već je on prepušten sam sebi i svom zbrkanom Umu i zbrkanim Umovima ostalih učenika koji mu prenose nove informacije i tzv. znanja. I očigledno je gdje to vodi. Kada bi kojim slučajem među te tzv. učitelje i učenike upao neki Majstor poletjelo bi perje. Kažem „kojim slučajem“ jer se jako dobro zna da takav Majstor ne dolazi na pijacu (tržnicu) spiritualnih učenja.

No, vratimo se Obmani ili Iluziji.
Kao što sam rekao sam termin se može tumačiti sa više razina. Na jednoj razini termin može značiti jedno, a na nekoj drugoj razini taj termin označava nešto sasvim deseto.
No, unutar Ezoteričnog Učenja termin Obmane je jasan na svim razinama. Naravno, postoji još jedna razina o kojoj se uopšte ne priča u Ezoteričnom Učenju a to je razina čovjeka koji je Oslobođen. Na tom niovu svi termini koji se koriste više nemaju značenja koja su im data. Tako na toj razini Maya se tumači kao potpuna iluzija. Ali opet i tu treba biti pažljiv. Jer mi ne znamo kakvo je iskustvo potpuno Oslobođenog čovjeka, mi o njemu možemo samo nagađati.
Pod Obmanom ili Iluzijom, u Ezoteričnom Učenju, se podrazumijeva odmana Uma i njegovih tumačenja svijeta oko sebe. Kamen koji vas pogodi u nogu je veoma stvaran i bol koji se dešava isto ima svoju stvarnost. No, tumačenje Kamena i Bola je ono što je u ovom slučaju Obmana.
Termin Obmana ili Maya se tumači kao iluzija Uma u smislu tumačenja samog Uma i njegovog percepiranja Stvarnosti oko nas.
Svjestan sam da sam ovim sada izrekao nekoliko riječi koje opet imaju tandenciju pogrešnog tumačenja no, ne mogu u jednom tekstu da objašnjavam svaku riječ koju koristim i koja ima svoje specifično značenje.
Da bi se razumjelo što sam rekao morali bi razumijeti što je to Um, što je to Stvarnost, što je to Obmana ili Iluzija, što znači tumačiti, što označavaju riječi „kao, u smislu, samog, nas“ i slično. Recimo jedna od najčešće pogrešno razumljenih rečenica je ona koja se pripisuje tzv. Isusu. „Bog je kao Ljubav“.
Većina zaboravi onu malu sitnu riječ u ovom rečenici: „KAO“. I tumače to da je Bog Ljubav. Recimo da je Isus postojao (mi to ne znamo) i recimo da je on ovo rekao. Zar mislite da je takav lik bio glup? Da nije znao što će um Učenika razumjeti? Sumljam.

Bog je KAO Ljubav. On nije Ljubav. On je KAO Ljubav.
To „kao“ je najbitnija riječ u ovom rečenici. Ne Ljubav, ne Bog. To je OPIS onog što je on objašnjavao pod pojmom boga. I sada imamo masu vjernika koji čitaju da je bog ljubav.

Prvo, niti oni znaju što je to ljubav.
Drugo, niti znaju što je bog.
Treće, imaju sada novo značenje, novu drogu s kojom se obmanjuju.

Bog nije Ljubav. Bog je kao Ljubav. Bog nije pojam ljubavi koji mi imamo, on čak nije ni ono što se osjeća kao Ljubav na nivou ispoljenja.
I upravo ovo je Obmana, Iluzija, Maya.
Zbog pogrešnih filtera Uma mi ne razumijemo što je rečeno, ali zato sklonost Uma ka tumačenju i to pogrešnom tumačenju, nije uništena već je ojačana.
vako tumačenje Uma je Obmana ili Maya.
Sam Um je Obmana.

E šta sada to znači?
Iskustvo Uma je dualno. Sama Dualnost je ispoljenje Uma. Dualnost je Obmana ali obmana Uma. Da bi Um mogao bilo šta percepirati on mora biti podjeljen. Saguna Brahman je Odmana, Iluzija. Sve njegove kvalitete su Iluzija. Jer postoji otuđenost od Izvora.
Priroda uma je Dualnost, otuđenost od Izvora i samim tim Priroda Uma je Obmana, Maya.
Da bi Um mogao da percepira svijet oko sebe i tzv. „stvarnost“ on mora imati suprotnost. Kroz suprotnost Um shvata pojedinačna značenja. Sva percepcija je u odnosu Dualnosti. Percepcija ne postoji izvan Dualnosti. Samim tim, Dualnost je Obmana.
I ovo je tumačenje jedne razine.
No, da se vratim tumačenju sa razine Rada.
Unutar Rada ili Ezoteričnog pristupa ili Učenja, pojam Obmane se posmatra kao tumačenje Uma koje se gradi na pogrešnim asocijacijama ili filterima s kojima tumačimo svijet i Stvarnost oko nas.
Pod ovim se podrazumijeva pogrešna ubjeđenja, predubjeđenja, ideje, ideale, mehaničnost, poistovjećenost, mentalno-emotivne konstrukcije i koncepti, pogrešnost jezika koji se koristi i slično.
Bilo koja riječ ili učenje koje se koriste ne može biti ispravno ako Um nije naštelovan na frekvenciju Učenja koje se uči. Stoga je unutar Rada bitno da Učenik izbaci sva tumačenja koja je imao prije nego što je ušao u Rad i zamjeni ih sa tačnim definicijama koje nudi Rad s ciljem razumijevanja Učenja koje mu je dato te kako bi to Učenje moglo dovesti do promjene unutar Učenika i samim tim ga dovesti do Unutrašnje Evolucije i Oslobođenja.

Često upoređivanje koje se koristi u Spiritualnosti kada se tumači Maya jeste ono o Zmiji i Konopcu. I nemalo puta sam, bukvalno, padao sa stolice kada sam čuo kako se tumači ova priča. I pored izuzetnog paradoksa i očiglednosti ove priče, Um je aparat koji opet to tumači na svoj način i tu priču raznorazni učitelji i učenici uzimaju kao osnovno objašnjenje Maye ili Iluzije.
No, nije ta priča loša, već je loše tumačenje te priče. Uvijek su mi bili interesantni ljudi koje sam slušao dok uzimaju ovu priču kao ispravno tumačenje iluzije i dok sam gledao njihove izraze na licu dok su je pričali. Pisanom riječju ne mogu vam prijenjeti njihove izraze, ali ono što je dominantno na njima jeste infatilnost, ubjeđenje, unutrašnje likovanje i pobjeda te tzv. razumijevanje Maye.
Obmana je svako razumijevanje bilo kojeg pojma koje dolazi iz Dualnog Uma. Nije obmana konopac ili zmija, ili kamen ili ko zna što. Već je obmana tumačenje. Samo tumačenje, filterisanje Uma, sama ideja i ideal koji stoji unutar njega to je Obmana. To je Maya. Naravno, sada pričam sa razine Rada na Sebi.
Za Oslobođenog, Obmana ne postoji. Jer njegova percepcija nije unutar Uma. On ne koristi Um kao percepciju Stvarnosti, jer ON JESTE SAMA STVARNOST.
On je direktno odražava. Tj. on sam sebe odražava u mnogostrukosti Dualnosti i vidi Istinsku pozadinu svakog Dualnog iskustva koje ima kroz percepciju Uma, jer zna da je pozadina cijele Dualnosti Svijest izvan tumačenja same riječi. Sa njegove razine Obmana je sve. Od univerzuma, boga, ljubavi, svjesnosti, Ja, ideja, ideala i slično. Sve je obmana Uma. (Čuvajte se pogrešnog razumijevanja ovog što sam rekao.)
Sa razine Ezoteričnog Učenja koje inzistira na praktičnosti Znanja na razini na kojoj operiše tj. razini za koju je vezano naše postojanje i život, Obmana se tumači kao pogrešna percepcija Stvarnosti koje je utemeljena na pogrešnim filterima ili ukratko na pogrešnim tumačenjima perceptivnog organa ili Uma.
Da bi čovjek zadobio mogućnost da razumije Obmanu on mora proći skoro pa cijelu školu. Početak školovanja je uništavanje svakog tumačenja pojmova izvan onoga čemu vas uči ta Škola. Kada se Um našteluje na određenu frekvenciju i samim tim zadobije Ispravno tumačenje Stvaranosti u odnosu na Školu, tada dolazi do promjene u percepciji i Učenik ima priliku naučiti osnovne stvari koje Škola uči. Sve dok je Um opterečen i zamagljen tumačenjima koja ne odgovaraju školskom tumačenju Učenje se ne može prijenjeti. Dodavanje raznih riječi na nenaštelovan Um liči na ono što imamo prilike čitati na spiritualnim forumima, slušati u spiritualnim raspravama i slično.
Razumijeti Obmanu prije svega znači razumijeti da smo mi pogrešni (i ovo je opasno ako ne razumijete što sam rekao pod ovim). Tj. da je naša percepcija pogrešna jer nije naštelovana na Ispravno razumijevanje. Samim tim, razumijevanje Obmane znači ZNATI da percepivni organ ili Um nije temelj naše Istinske Stvarnosti i da je on sam Obmana, tj. sam uzrok Obmane. I sa svim pričama koje se prepričavaju unutar Ezoteričnog učenja ima se za cilj putem simboličnog prilaza ili mitologije pokazati pogrešna percepcija Uma, ne sam konopac ili zmija ili nestvarnost nekog objekta, već je cilj pokazati pogrešno viđenje Uma koje vidi putem svojih asocijacija i filtera i to je osnovno značenje riječi Obmana ili Iluzija ili Maya.

Ima jedna divna priča koju sam čuo. Mislim da je pripisana nekom Zen Majstoru.
„Prije nego što sam postao Majstor Zena, planine su bile samo planine, rijeke su bile samo rijeke. Kada sam postao Učenik, planine nisu bile samo planine, rijeke nisu bile samo rijeke. Sada kada sam Majstor, planine su samo planine, rijeke su samo rijeke.“
Drugim riječima. Prije nego što je postao učenik Zen-a planine su ima svoje značenja i bile su samo planine sa svim onim značnjima koje je dao, također i rijeke.
Kada je postao Učenik, planine nisu bile samo planine, već i sva značenja koja su iza toga stajala, rijeke nisu bile samo rijeke već i sva značenja koje je on tom pojmu dao. I sada, kada je Majstor, planine i rijeke su samo planine i rijeke, bez ikakvih značenja, bez ikakvih ubjeđenja, idela, asocijacija koje je imao prije nego što je postao Majstorom i za vrijeme njegovog učenja.
Praktična Znanja ili Praktični Rad se oslanja na ono gdje ste i što ste. Ne na idele i pogrešno razumljene poruke. Ako Znanje koje ste dobili ne možete upotrijebiti bojim se da ste duboko zagrizli u Obmanu u isti tu Iluziju ili Mayu koju tako divno tumačite.
Čak i to što nazivate Radom je samo najibičnija Iluzija ili Obmana.
Smiješno mi je kada vidim koliko je ta riječ „RAD“ postala izlizana. Postala je kurva koju svako koristi kako on želi.
Kada bi Majstor upao među vas, letjelo bi perje. Vjerujte mi.
Sva naša ništavnost sada je skrivena iza tzv. Rada i Spiritualnosti. Spiritualnost i tzv. Rad je najobičnija prostitucija i to ne elitna prostitucija, već ofucana, parkovska prostitucija.
I zbog toga Ezoterična Učenja su skrivena i do njih ne možete doći. Majstori su skriveni i dobro zaštićeni, jer ne mogu da gube vrijeme sa kurvama spiritualnosti.

Pažnja, Svjesnost i Prisutnost

utorak, ožujak 02, 2010 | Objavio Bhairava Deva | Uredi post Trenutci u kojima se naša pažnja (kao ispoljenje Uma) pojačava nisu trenutci naše svjesne odluke da ćemo biti Pažljivi (u smislu Rada), već su djelovanje mehanizma samoočuvanja koji pojačavaju pažnju u smislu očuvanja samog organizma i mi to pojačavanje pažnje ne smatramo svjesnom intencijom koja nastaje iz Kristalizovanog centra, već prostom i prirodnom težnjom za samoočuvanjem i ništa više. Stoga tu vrstu pažnje ili samousmjerenja ne smatramo za nešto na čemu se temelji Rad na Sebi. Da je to tako, onda bi recimo ljudi koji imaju izraženu težnju ka adrenalinskim sportovima imali izrazito pojačanu pažnju i samim tim imali bi Kristalizovan centar Svijesti ili drugim riječima smatrali bi smo ih svjesnim bićima. No, ta vrsta pažnje može biti kasnije okidač za Radom, ali i to se dešava samo u jako rijetkim slučajevima, skoro pa je i to zanemarivo.U uvodnom tekstu Bhavanii je rekla: „Pažnja je količina naše Prisutnosti.“I ovo je jedna od dobrih definicija Pažnje koja je presudna u Radu na Sebi.

Bhavanii je na forumu započela temu o Pažnji, ali tom tekstu nedostaje jedna dimenzija, koju je ona, više nesvjesno nego svjesno, preskočila. Iako je sama primjetila kako je tema koju vodi pomalo teška ali ne može da vidi tu teškoću ili drugim riječima, taj problem na koji je naišla. Ne neki način, uhvatila je nit koja se može izraziti riječima da naša pažnja nije pod kontrolom naše Volje, ali ista ta nit koju je uhvatila je upravo ono što ju je na neki način pogubilo u temi. Pažnja koju mi kao ljudi imamo nije pod našom kontrolom, jer to nije Pažnja u Ezoteričnom smislu Rada. Unutar Rada mi možemo pričati samo o Pažnji koja nastaje pod našom svjednom intencijom. Bilo koja pažnja koja nastaje bilo kojim uticajem izvana nije Pažnja već je pažnja u smislu nesvjesnog ispoljenja ili vezivanja Uma za objekt bio on spoljašnji ili unutrašnji. Ta pažnja se ne računa kao Pažnja Rada. Rad uključuje svjesnu ili donekle svjesnu odluku rada na određenim segmentima čovjeka, a za taj Rad potrebno je znati usmjeriti Pažnju ka tom segmentu, ili drugim riječima, dovesti određeni stepen Svijesti i usmjerenja u segment s kojim Radimo. Stoga, kada je riječ o Pažnji ne možemo je dijeliti na pažnju i Pažnju, već čim se radi o Radu na Sebi to automatski podrazumijeva Odluku o Radu, Motivaciju i Cilj Rada i samim tim to troje iziskuje određeni oblik Pažnje bez koje bilo kakav Rad na Sebi nije moguć.
Trenutci u kojima se naša pažnja (kao ispoljenje Uma) pojačava nisu trenutci naše svjesne odluke da ćemo biti Pažljivi (u smislu Rada), već su djelovanje mehanizma samoočuvanja koji pojačavaju pažnju u smislu očuvanja samog organizma i mi to pojačavanje pažnje ne smatramo svjesnom intencijom koja nastaje iz Kristalizovanog centra, već prostom i prirodnom težnjom za samoočuvanjem i ništa više. Stoga tu vrstu pažnje ili samousmjerenja ne smatramo za nešto na čemu se temelji Rad na Sebi. Da je to tako, onda bi recimo ljudi koji imaju izraženu težnju ka adrenalinskim sportovima imali izrazito pojačanu pažnju i samim tim imali bi Kristalizovan centar Svijesti ili drugim riječima smatrali bi smo ih svjesnim bićima. No, ta vrsta pažnje može biti kasnije okidač za Radom, ali i to se dešava samo u jako rijetkim slučajevima, skoro pa je i to zanemarivo. U uvodnom tekstu Bhavanii je rekla: „Pažnja je količina naše Prisutnosti.“I ovo je jedna od dobrih definicija Pažnje koja je presudna u Radu na Sebi. Ali što znači „biti Prisutan“?Klasična definicija koja se proteže po svim tekstovima, po svim predavanjima raznim učitelja, Majstora ili instruktora ili sa druge strane i kod običnih manipulatora kao i cijele Spiritualnosti jeste da je „Biti Prisutan“ znači obitavati u Ovdje i Sada. I obično na tome se završava svako moguće (barem za njih) pojašnjenje Pažnje i Prisutnosti. No, biti Pažljiv i biti Prisutan, iako naizgled su jedno te isto, to ipak nije isto. Moramo znati što to znači biti Prisutan i što to znači biti Pažljiv?Problem svih spiritualnih tragaoca ali i ljudi koji su stupili u Unutrašnji krug Ezoteričnog učenja koji se naziva Rad na Sebi jeste nedostatak kritične svijesti, ili drugim riječima nedostatak zdravoseljačke pameti. Pod ovim mislim na to da se sve usvaja bez Razumijevanja. Sjetite se da je jedna od odlika Rada upravo to, Razumijevanje. Rad ne može da postoji bez Razumijevanja. Spiritualnost, Religija ili imitacije Rada koje sve više i više vidite mogu da postoje bez tog bitog dijela, ali ne i Istinski Rad. To je razlog zbog čega se Učenicima ne davaju sve informacije, već se inzistira da oni sami moraju doći to razumijevanja. A kako se dolazi do Razumijevanja?Što je to Razumijevanje?Uslov koji morate ispuniti jeste imati informaciju, kao prvo i kao drugo, morate tu informaciju provjeriti. Tj. vi morate imati svoje iskustvo onog što pričamo i informacija koje imate. Bez toga, ne može se uopšte pričati o Razumijevanju. Jer Razumijevanje je spoj informacije, iskustva i onog koji je između toga dvoga, a to ste vi sami. Stepen vaše Svijesti određuje i stepen vašeg Razumijevanja. Znanje i Razumijevanje nisu odvojeni od Bića ili Svijesti. Sa ovim možete vidjeti greške koje nastaju kada pričate o Pažnji i kada se nađete u čorsokaku. Manje više, svi očekujete da vam neko kaže što je to Pažnja, da vam pokaže kako se ona radi, kako se upotrebljava, da vam da primjere, ali s vaše strane ne dolazi ni jedan postotak interesovanja u razotkrivanju te „tajne“ Rada na Sebi. Stoga, ako ne razumijete ni ovo najosnovnije kako ćete razumjeti što je to Svjesnost i Prisustvo?Nikako, vjerujte mi. Svi se mi bunimo zašto je Učenje skriveno. Svi smo primjetili da Spiritualnost je samo djelič Učenja i to ne neki velik djelič, ali niko od nas ne ulaže ni trunku napora da upozna ono što mu je na dohvat ruke. Ezoterično Učenje nije skriveno. Nalazi vam se ispred nosa. Ne morate biti u Ezoteričnim hramovima, ne morate imati Ezoteričnog Majstora ili šta već. Uslov da biste stekli tu vrstu Majstora ili nekog Majstora koji potiče i ima Znanje tih krugova jeste da date svoj maksimum sa znanjem i informacijama koje imate, ali to je jedan od najtežih zadataka. Lakše je sljediti, čitati, vjerovati, kokodakati nego „zagrijati stolicu“ i Razumjeti ono što vam se daje kroz ta učenja.
Razlog zašto se nisam umješao u tu temu koju je Bhavanii pokrenula jeste upravo u tome, jer vidim da niko ne koristi ono što ima, niti iko želi razmišljati, niti Razumjeti ono o čemu pričate. A evo vam primjera: Koliko ste dugo razmišljali o Pažnji? Koliko ste eksperimenata napravili kako bi utvrdili razlike, mogućnosti, načine djelovanja Pažnje?Odgovorite sami sebi i značete zašto niste ništa razumjeli i zašto vam se tema nalazi u čorsokaku.
Idemo dalje. Kada je čovjek odlučio i donio čvrstu i jasnu Odluku da radi na Pažnji ili Posmatranju on je mora sprovesti u djelo. Biti Pažljiv ili Posmatrati samo ugodne trenutke ili trenutke koji nisu stresni i slično nije način da svoju Pažnju pojačate do nekih zavidnih nivoa. Vi morate naučiti i donijeti Odluku da s Posmatranjem ili Pažnjom radite u svakom terenutku. To znači da čak i u najtežim i najstresnijim trenutcima morate dovesti Pažnju ili morate Posmatrati. Čovjek jako rijetko funkcioniše u trenutcima kada nije na bilo koji način uznemiren. Ako Posmatranje osavljate za trenutke u kojima se osjećate dobro ili dovoljno snažnima da radite Posmatranje, onda to neće biti neki Rad. Posmatranje mora postati osnova vašeg života, jer samo na taj način možete imati koristi od njega. Tu se krije i generalna razlika između Spiritualnosti i Rada. Posmatranje ne smije postati ono što se radi u Spiritualnosti. To mora postati „trening“ koji radite svakog momenta. No, još jedan temeljni problem jeste u tome što sve to shvatate kao nešto što radite po potrebi. Nešto u fazonu 3×1. Ili tri puta na dan po jednu žličicu. To možete sa Spirituanošću, tj. to je i njena svrha, ali ne i sa Radom. Ako želite biti Majstor zidar, morate raditi više od radnika zidara. Majstor mora da zna sve fazone i sve sam da učini kao da nema zidara. Na istin način, ako želite da radite sa Posmatranjem, morate se Posmatrati u svakom momentu, svaki trenutak. Ne možete očekivati dobrobiti Posmatranja ako to radite tri puta na dan po jedan minut. To je samozavaravanje i ništa više. Recimo, to je najbolje doživjeti kao nešto o čemu ovisi vaš život. Bez toga vi ne možete živjeti. Iako ovo dajem kao primjer, to jeste tako, takav odnos morate imati prema Posmatranju i Radu. Bez toga, bolje je da nikada ne krenete u ove „vode“.
Posmatranje je prvi korak koji poduzima čovjek u Radu. Jer na osnovu njega on uči ono najosnovnije o Radu bez kojeg Rad ne bi bio Rad. On služi upravo tome da vam pokaže što sve imate kao čovjek, da vam pokaže vaše odnose, vaše mehanizme, navike, djelovanja (uslovno govoreći), misli i emocije. Posmatranje je način u kojem vi usmjeravate svoju Pažnju ka objektima bili oni spoljašnji ili unutrašnji, ka svojim navikama, rekacijama ili življenju uopšte. Sljedeći korak koji morate početi da upražnjavate jeste Svjesnost. Bez njega Posmatranje ili Pažnja postaje jalova i to jako brzo. To je ono što svi osjećate da vam fali, ali ne možete ocijeniti što. To je onaj osjećaj nedostatka koji se polako pojavljuje u vašim Posmatranjima, ali taj osjećaj ne možete definisati jer ga ne poznajete. Niste se sa njim suočili, niste ga koristili. Prvi problem definisanja Svjesnosti jeste način na koji pokušavate da ga definišete. Čitanjem, razgovaranjem, prepričavanjem i slično. Čak je to problem i kod Posmatranja. Jer u vašoj blizini nema nikog ko ZNA što je to Posmatranje a još manje ima nekog ko ZNA što je to Svjesnost. Posmatranje se i nekako može definisati upotrijebom riječi kao što to činite na forumu ili ovdje na blogu, ali Svjesnost je nešto što je mnogo komlikovanije a samim tim mnoge teže ju je definisati. Problem svih tih definicija leži u tome što jako dobro prepisujete jedni od drugih, ali ste jako loši kada je u pitanju direktno iskustvo, tj. upotrijeba ovog o čemu pričate i o čemu raspravljate. Stari način razmišljanja koje koristite kada je riječ o Posmatranju ali i o Svjesnosti kao još težem načinu ne može vas dovesti do razumijevanja ovog problema. Da ste razumijeli ono što sam kao papiga ponavljao sada biste znali zašto je to tako. Rekao sam: Čovjek nema Sebe! Čovjek ne može da čini, djeluje! Čovjek ne može da misli i osjeća!Čovjek je zbir reakcija, navika, ideja, ideologija, percepcija, nervnih vibracija, prošlosti.. itd.!Sve to sve primili „zdravo za gotovo“, ali NISTE RAZUMJELI.Kako onda da ZNATE nešto o Posmatranju?Kako onda da razumijete Svjesnost?Također sam rekao, da je bitan svaki segment ako želite da Razumijete Sebe. Morate Razumjeti svaki riječ, svaku rečenicu, svaki djelič koji vi jeste. Pazite, rekao sam RAZUMJETI, ne imati informaciju, ne čuti, ne zaključiti, ne analizirati ili tome slično. Stoga nije ni čudno da se nalazite u čorsokaku.
Svjesnost je nadogranja na Posmatranje. Svjesnost znači Posmatranje u dva pravca. Jedan je KA objektu posmatranja a drugi je KA samom sebi. Pošto ne znate Sebe, logično je da ne znate ni koje „sebe“ da posmatrate. Jer ono što možete posmatrati pod nazivom „sebe“ nije pravo Sebe. To sebe koje posmatrate u Radu sa Svjesnosti jeste „sebe“ koje definišu vaše reakcija i zbir koji sam već par puta napomenuo. Kasnije, kada budete mogli definisati „ja“ koja stoji u pozadini svakog „iskustva“ sebe vaša pažnja koja se provlači u Svjesnosti ima drugačiju dimenziju. Tada Svjesnost znači posmatranje obekta izvan ili unutar sebe i osjećaja „ja“ koji imate, osjećaja Života koji vi jeste i koji se definiše kao „ja“ osjećaj u pozadini svega što doživljavate. Pošto čovjek ima niz osjećaja „ja“ koji su ovisni o onom što u njemu trenutno živi, tj. rekacijama, mehanizmima, različitim nervnim podražajima, mislima, emocijama, spoljašnjem uticaju, mi možemo reći da imate i mnoštvo „ja“. Svako to „ja“ bude nekoliko trenutaka i ode te na njegov mjesto dođe drugo „ja“. Jedno „ja“ meditira, jedno posmatra, jedno je muž/žena, jedno je otac/majka, jedno je ovo jedno je ono. Koje „ja“ posmatrate u Svjesnosti?Znate li odgovor?Vjerujem da vam svašta pada na pamet.. Posmatrate ono „ja“ koje je trenuto aktivno. Kada se, zbog rada na Posmatranju ili Pažnji i zbog Svjesnosti Kristališe JA koje će biti stalnije od ostalih, onda posmatrate to JA u tom procesu Svjesnosti.
Rad sa Svjesnosti kreće tako da posmatrate objekat posmatranja, tipa ovo što čitate i u isto vrijeme posmatrate svoju reakciju na ovo što čitate. Ili, posmatrate neko zbivanje kojem svjedočite, i u isto vrijeme posmatrate svoju rekaciju na to zbivanje kojem svjedočite. Ili, posmatrate neku unutrašnju reakciju koja je trenutno u vama (ovo je jako zanimljivo rečeno, baš me zanima kako ćete ovo shvatiti) i u isto vrijeme posmatrate sebe koji posmatra reakciju. To su neki primjeri Rada sa Svjesnošću. Na taj način, koji je u početku užasno težak, vi stjećete jednu određenu Kristalizaciju koja nastaje radom sa Svjesnošću i koja Kristališe jedno JA koji preuzima ulogu nad vašim životom. Tada kreće nova dimenzija Svjesnosti, o kojoj ću pisati malo kasnije, jer sada bi bilo uzalud bilo šta da kažem. Čak i većina stvari koje sam napisao je uzalud koliko vidim.
S druge strane spominjete termin Prisutnost. Zahvaljujući raznim nodernim guruima prihvatili ste taj termin, OPET, bez Razumijevanja. Nabijem na (znate šta) i Tollea, i Oshoa, i Gurdžijeva i sve ostale koji pričaju o Prisutnosti jer nigdje niko nije jasno i glasno pojasnio što je to Prisutnost. Dali su vam neke primjere, ali ti primjeri nisu ni približno tačni jer vi niste IZBAŽDARENI da razumijete te primjere. To je kao da sljepcu pričam o crvenoj boji. Sve će biti crvena boja, ali ništa od toga nije crvena boja. Na isti način sve je prisutnost, ali ništa od toga nije Prisutnost. Kako možete Razumijeti Prisutnost ako ne razumijete Posmatranje i Svjesnost?Kako možete razumijeti Prisutnost ako ne poznajete Sebe?Kako bilo šta u vezi Prisutnosti možete razumjeti ako ne poznajete sve što čini vas kao ljudska bića?
Prisutnost jer nenaporna Svjesnost.Znači li vam to što?Mislim da ne. Jer ne znate ni što je Svjesnost. Eto toliko svi oni koji čitaju Tollea, Browna, Gurdžijeva, Oshoa i slične likove znaju o Prisutnosti. Ti likovi znaju što je Prisutnost (nadam se), ali ne znaju da vam pojasne, a s druge strane NE MOGU DA VAM POJASNE jer ne znate osnove, temelje tih „iskustva“. Vi čak ne znate ni što je to BITI ŽIV, niti što to znači BITI ŽIV, niti što je drugi naziv za BITI ŽIV. Prisutnost je stanje opuštene Svjesnosti, nenaporne Svjesnosti do kojeg se stiže ničim drugom do naporom. Ne možete biti Prisutni ako unutar vas nije izgrađen centar Svijesti, ili drugim riječima ako niste Kristalizovani, tj. nemate Kristalizovano JA. Jer nema ŠTO da bude Prisutno. Kada kažemo Prisutnost to automatski znači izgrađeno ili Kristalizovano JA. Kada kažem Svjesnost to automatski znači Pažnja u dva pravca. Kada kažem Posmatranje ili Pažnja to autoamtski znači biti u povišenom stanju opuštene „koncentracije“ na objekt koji se posmatra, na zbivanje koje se događa bez analize ili razmišljanja o nečem drugom.
Kada je čovjek Svjestan u nekom određenom Kvalitetu te Svjesnosti pojavljuje se Prisutnost. Ta Prisutnost znači da VI JESTE TU. Tj. to znači da ste VI kao posmatrač ili Ja Svijest TU i da posmatrate i SEBE i ZBIVANJE unutar ili izvan prividne granice Uma i tijela i to bez nekog vidnog NAPORA.To sliči na disanje. Ono jeste napor u jednom određenom segmentu, ali i nije napor u drugom segmentu. Ono je više nenaporno pomjeranje određenih dijelova tijela koji dovode do unošenja zraka u vaš organizam. Na isti način Prisutnost znači da ste vi u večini svog dana prosto TU, BITIŠETE, opušteno ste SVJESNI sebe i okoline. Čak i kada kažem da ste Svjesni Sebe vidim koju grešku činim, ali znajuči ljudski Um znam da on može pomisliti da ste Svjesni proizvodnje automobila u tvornici Audia. Stoga, sam sebi nekad ličim na idiota kada kažem nešto takvo kao „Svjestan Sebe“.Ako sam rekao SVJESTAN onda to nije svjestan sam teorije zavjere, ili svjestan sam proizvodnje automobila u Audiu, već znači da znam da sam ja JA. Da sam „svjestan SEBE“.
S druge strane Prisutnost se može koristiti na više razina. Prisutnost Nisargadatte nije moja Prisutnost. U smislu postoji niz dubina Prisutnosti. Ali u smislu Rada Prisutnost označava ono što sam gore rekao i ništa manje od toga. Biti Prisutan ili Biti ili Prisutan (opet zajebancija riječima), označava već određenu dimenziju Svijesti koju ljudi nemaju. Koja se stječe godinama Rada na Sebi. Tako da očajna domačica koja je pročitala Tollea ili Oshoa ili tzv. svjesni ljudi koji čitaju Gurdžijeva mogu obrisati dupe sa svojom Prisutnošću. Svi mislite da pretjerujem kada inzistiram na tačnosti izraza i Razumijevanju samih tih izraza. I dok tako mislite možete se pridružiti u brisanju dupeta svim očajnim domačicama i domačinima, jer se nećete maknuti sa mjesta na kojem se nalazite. Bolje je da kopate krompir nego da se tripate da Radite na Sebi. Više koristi za vas i svijet. Rad na Sebi je za Elitu (pa vi sada mislite što želite, jebe mi se, ja vam više neću objašnjavati što mislim pod „elitom“). On nije za očajne domačice. Možete otići kod bilo kojeg gurua, ili novo pečenih Spiritualaca ili čak onih tradicionalnih, svjedno je isti kurac drugo pakovanje, i dalje ćete ostati to što jeste, baš takvi kakvi jeste. Ali ako želite RAD onda već jednom krenite da RADITE NA SEBI u punom smislu te riječi. I očajna domačina radi na sebi i sponzoruša radi na sebi. Dobro nekad rade i na mužu ili ljubavniku, ali to je rad na sebi, zar ne? Ili idu na kvarcanje i tereranu.. eh i to je rad na sebi.
Ako želite bilo što ZNATI i RAZUMJETI morate krenuti RADITI sa osnovama koji dovode do toga Razumijevanja i Znanja. A to je Pažnja i Svjesnost. Na kraju će se pojaviti Prisutnost. Nećete više čitati o njoj. Biće vam presmiješno jer ćete ZNATI što je to.
Morate početi misliti sa razine Rada a ne sa razine očajne domačice. A to traži temeljno preispitivanje što u stvari vi tražite ovdje i što u stvari tražite od Rada?Ako želite da pocrnite, vjerujte lakše je na moru ili na kvarcanju. Crnilo od Rada nije crnilo koje želite.

Unutrašnja i Spoljašnja Realnost

nedjelja, ožujak 14, 2010 | Objavio Bhairava Deva | Uredi post Postoji niz Iluzija koje Rad podržava na jednom dijelu Staze, koji na nekom drugom dijelu staze više ne važe ili više ne znače to što su značile na nekom drugom dijelu. I o njima javno pričati jeste samo filozofiranje i neozbiljno izlaganje.Kao što se djetetu u razvoju odgovori prilagođavaju tako se odgovori na osnovna ljudska pitanja prilagošavaju velikoj djeci u razvoju. Roda ne donosi djecu, niti ih nalazimo u kupusu, ali nekada ti odgovori koje dajemo djeci mogu nam pokazati skrivenost i pojašnjenja i u Ezoteričnom smislu. Ako dijete ne pokaže daljnju zainteresovanost za odgovor o svom nastanku nećete mu ništa dalje odtkriti.Što govori da samo onda kada pokažete daljnju želju z razotkrivanjem odgovora na Unutrašnja pitanja vama se mogu razotrkiti odgovori koji ne liče na sadašnje odgovore koje imate.

Na neki način, ljudi se stalno pitaju da li mogu da mjenjaju realnost oko sebe i koliko je to u stvari moguće? No, malo je onih koji se pitaju KAKO je to moguće, ne u smislu tehnike ili načina mjenjanja realnosti, već u smislu UNUTRAŠNJEG KAKO, tj. što je to što u stvari mjenja spoljašnju realnost?Do sada ste kroz sve ove tekstove mogi shvatiti kako je Spoljašnja Realnost ono što je pod uticajem Unutrašnje Realnosti, ali i da je Unutrašnja Realnost pod uticajem Spoljašnje Realnosti. Djelovati na bilo koju Realnost, bila ona Unutrašnja ili Spoljašnja traži Zrelo Biće. Ono mora znati, ne „znati“ već RAZUMJETI načine djelovanja, međudjelovanja Spoljašnje i Unutrašnje Realnosti. To je kao u onoj priči o ribi koja je tražila od druge ribe da joj dokaže postojanje Okeana. Apsurdno, ali praktično pokazuje da mi nismo svjesni svijeta oko nas kao ni svijeta u nama. Vazduh koji postoji oko nas je isti vazduh koji je u nama. Dišemo ga, krećemo se kroz njega, živimo okruženi njime i nemamo nikakvih materijalnih dokaza da on postoji sem kroz sagledavanje da bez njega ne bi mogli da živimo. Na sličan način takvo je međudjelovanje Spoljašnje i Unutrašnje Realnosti. Živimo je i to je jedini dokaz koji imamo, barem kao ljudska bića.
Mnogi su u Rad ušli sa Motivima koji nisu osvješteni do kraja, ili drugim riječima nisu dovoljno „čisti“. To „čisti“ označava nedovoljno razumijevanje Motiva i njihovo Ispravno sagledavanje. Upravo u toj Čistoći Motiva leže odgovori na mnoga pitanja koja imamo o sebi i svijetu oko nas, kao i međudjelovanju jednog na drugi. Ne može se Ozbiljnim Tragaocem nazvati čovjek kojem nije jasno što je to što on želi od Rada i Spiritualnosti, kao ni s kojim Motivom je on ušao u isti. „Tajna“ Motiva i Cilja se u jednom momentu razotkriva i više se ne vidi razlika između jednog i drugog i Motiv i Cilj se spoje u jednu cijelinu, prije nego što nestane bilo koji ljudski Motiv ili Cilj koji sada imamo i zamjeni ga stanje Ne-motiva i Ne-cilja. Ali za mnoge, to stanje je još daleko stoga o njema je teško i bespotrebno pričati. No, kroz mnoge Motive kod ljudi provlači se jedan od podmotiva koji bi se mogao nazvati: mjenjanje spoljašnje realnosti ili djelovanje na spoljašnju realnost.
Pod tim se podrazumijeva mnogo štošta. I sada ne mogu ulaziti u tumačenje ljudskih motiva i podmotiva, to je ono što morate jasno sagledati sami. Mnogima sam rekao da dobro preispitaju svoje Motive i Ciljeve. I neki su pokušali, neki su se vrtili kao „mačak oko vruče kaše“ ali NIKO to nije odradio kako treba. Prosto jer ne prihvataju ozbiljno ono što sam im rekao o Motiviaciji i Ciljevima. Očekuju da to neko za njih treba odraditi, da im treba dati smjernice, dati im odgovore. I većina vas koji čitate ovaj blog je upravo tu zbog toga što vam se neki odgovori davaju „na pladnju“, da ne bi previše zamarali svoj mozak. Nije stvar u tome da li se odgovori dobijaju ili ne, stvar je u tome da u onima, koji žele i traže takve odgovore, nema nikakve promjene sve dok očekuju od drugih odgovore na svoja pitanja. S tim da trebate ovo shvatiti kao nedostatak svoje odgovornosti, tj. odgovornosti prema samom sebi, ali i generalno ljudskog problema s kojim smo svi suočeni. Svi smo navikli da otvorimo Enciklopediju da nađemo definicije onog što nas interesuje i onda da te definicije prihvatimo i ponavljamo kao papige. To je prvo što nas nauče. Ono što nas nikada ne nauče jeste da sve sami provjerimo i da vjerujemo samo našem Unutrašnjem iskustvu. A to je nešto što se Radom očekuje i naglašava kao BITNO. No, iako se od čovjeka u Radu traži da sve sam preispita ipak postoji niz smjernica, pa čak i odgovora na mnoga pitanja koja se zapitamo, ali ti odgovori i smjernice, što dalje idemo Stazom, više nisu u čistom obliku, već u duboko prenesenom značenju, ili su izgovorena i napisana Jezikom koji ne razumijemo, koji smo odavno zaboravili da koristimo i više ne znamo kako da ga koristimo. Postoji niz Iluzija koje Rad podržava na jednom dijelu Staze, koji na nekom drugom dijelu staze više ne važe ili više ne znače to što su značile na nekom drugom dijelu. I o njima javno pričati jeste samo filozofiranje i neozbiljno izlaganje. Kao što se djetetu u razvoju odgovori prilagođavaju tako se odgovori na osnovna ljudska pitanja prilagošavaju velikoj djeci u razvoju. Roda ne donosi djecu, niti ih nalazimo u kupusu, ali nekada ti odgovori koje dajemo djeci mogu nam pokazati skrivenost i pojašnjenja i u Ezoteričnom smislu. Ako dijete ne pokaže daljnju zainteresovanost za odgovor o svom nastanku nećete mu ništa dalje odtkriti. Što govori da samo onda kada pokažete daljnju želju z razotkrivanjem odgovora na Unutrašnja pitanja vama se mogu razotrkiti odgovori koji ne liče na sadašnje odgovore koje imate.
Mi sada pričamo o nečem što osjemaćamo kao jedinstvenu misaono-emotivno-fizičku konstrukciju ili Ja koje svako od nas ima. U jednom dijelu Staze pojašnjava vam se da je to „ja“ zbir misaonih, emotivnih, fizičkih, ideoloških impulsa zajedno sa navikama, idejama i slično. I ono je istina u koju se vi uvjeravate na, svako sebi, svojstven način. I vi počinjete da vidite tu „istinu“ na taj način u sebi i svugdje oko sebe. Pažljivo oko će primjetiti kako se i realnost oko nas promjenila sa tim unutrašnjim sagledavanjem činjenica o sebi. Mi počinjemo da primjećujemo kako svijet funkcioniše, primjećujemo kako naš komšija funkcioniše, kako funkcionišu naši roditelji, djeca, svijet oko nas zajedno sa nama. Što se tu dešava?Dešava se mjenjanje Percepcije. Sa promjenom Percepcije mjenja se i spoljašnja stvarnost jer ona je takva samo zahvaljujući našoj Percepciji. Što nam govori kako je uzrok promjeni Svijeta oko nas u nama samima ili u Percepciji koju imamo. Tada zaključujemo kako mi uzrokujemo izgled i kretanje Spoljašnje realnosti. Za nas više događaji koji se zbivaju ispred nas nemaju značenje kao što je to bilo prije stupanja na Stazu. Za nekog drugog ko nije na Stazi oni imaju baš onakav izgled kakva je njegova Unutrašnja realnost. Ljuta osoba će susretati samo ljute osobe. Osoba koja mrzi će se nalaziti samo u situacijama koje će odgovarati njegovoj mržnji, i slično. U svom neznanju mi krivimo situacije ali nikada krivca ne pronalazimo u nama samima. Jer nikada ni ne tražimo krivca na pravom mjestu. Na taj način Spoljašnja realnost jeste odgovor na Unutrašnju realnost i obrnuto.
Kako se krećemo dalje Stazom odgovori koji su definisali naše „ja“ više nisu kao maloprije, oni se mjenjaju i mi počinjemo sagleavati neke druge odgovore. I kao što su nas iznenadili prijašnji odgovori iznenađuju nas i ovi novi. Nije stvar u tome da to nije postojalo i da se stvorilo od niotkud. To je uvijek bilo tu. To je tajna Paralelnih stvarnosti ili realnosti. Sve je u svakom trenutku Ovdje i Sada, ali to Ovdje i Sada ima drugačije nivoe vibracije kojima mi svjedočimo. Kada bih vam sada rekao da će Ovdje i Sada biti isto kao što je Ovdje i Sada, ne bi ste mi vjerovali, jer Ovdje i Sada je upravo prošlo Ovdje i Sada, ali i buduće u isto vrijeme. I upravo to Ovdje i Sada utiče i na buduće i na prošlo Ovdje i Sada. I realnost je može mjenjati samo Ovdje i Sada. Mislite da li da su vaše prijašnje godine PROŠLE?Ili da će BUDUĆE da dođu?Grešite, niti su one prošle niti će one doći, one JESU baš Ovdje i Sada. Razumjeti ovu Tajnu, znači znati način djelovanja na Realnost. Jer jedini način djelovanja na Realnost jeste Ovdje i Sada. U tom Ovdje i Sada rađa se još jedna Tajna koja kaže: „Iluzija je da imate svoju Personalnu Svijest, postoji samo Svijest, a onda je uvijek Ovdje i Sada.“Kada čovjek ovo krene da Percepira rađa se nešto što možemo nazvati Budnim Čovjekom. Mnogo je definicija i pojašnjenja o takvom čovjeku i mnogo je rečeno što je to što on može ili ne može i sve je to samo Laž. On može sve što je Ovdje i Sada, i ništa izvan toga. Kada ste ispred tog Čovjeka imate osjećaj da on zna sve o vama, da on prodire u najtajnije trenutke vas samih, u najdublje nivoe vaše svijesti. Ali iako je to djelomično istina, nije u potpunosti tako. On nigdje ne prodire, niti traži neke „istine“ o vama, niti pokušava da vidi vaše tajne, lično jebe mu se za vašim tajnama, vašim životom i slično. Ali ono što On Jeste a jeste Svijest Ovdje i Sada je upravo vibracija koja i vi jeste. Nemojte samo ovo shvatiti mistično, jer ne pričam o mističnim sferama i nivoima. Iako imate dojam da ste vi neko i nešto, u biti ste vi nešto i neko sasvim drugačije od onoga što percepirate, jer vi percepirate samo ono što u vama dozvoljavaju Evolutivne Sile i ništa više niti ništa manje. Upravo te Sile također djeluju Ovdje i Sada i one su sadržane kao dio Ovog i Sadašnjeg trenutka i svakog trenutka koji je bio i koji će biti. Budan Čovjek prosto BITIŠE, i to Bitisanje je Svijest, a ona je Ovdje i Sada. Pošto je sve BITISANJE i sve je Svijest koja je samo Ovdje i Sada, on Jeste to Što Jeste i vi jeste to što vi jeste vibracija Bitisanja, koja je vibracija Svijesti koja je vibracija Ovdje i Sada. On Svjedoči vas na vašim nivoima razumjevajući djelovanje Sila tih nivoa u vječnom Ovdje i Sada ili vječnom Bitisanju ili vječnoj Svijesti. Pošto vibrira na mnogo dubljem, ili širem, ili višem nivou, njegova vibracija obuhvata vašu vibraciju i on je direktno sagledava (ovo bi tražilo mnogo dublje pojašnjenje koje ne mogu sada da vam dam) te na taj način vi imate dojam da on prodire kroz vas, da zna sve što treba da zna o vama. Ali on, vjerujte mi, nema pojma o vama, niti ga vi interesujete.
Evo vam jedan primjer. Zamislite da ste Okean koji je zarobljen u jednu čašu (mislili ste da ću reći „kap“). Taj čaša Okeana nema pojma o Okeanu koji je okružuje jer je poistovjećena sa oblikom čaše. Ispred vas se nalazi Čaša (simbol Budnog Čovjeka) koja zna Istinu. Ta istina je da je ona Okean i on čašu vidi samo kao iluziju svog postojanja kao i iluziju svekolikog postojanja. Čaša Okeana ima dojam da ta Budna Čaša prodire u sve što ona jeste i da ima namjeru da je Oslobodi, i to je djelomična istina. U biti, Budna Čaša uopšte nije zainteresovana za oblik čaše koja vi jeste, ona je zainteresovana da oslobodi Okean koji je u čaši. Sve s čim je ta čaša poistovjećena nju ne interesuje, niti je interesuju njene igrice jer sve su to igrice čaše Okeana koja nema pojma da je Okean. Koja sanja o nekom tamo Okeanu, ali nikako da se oslobodi svoje poistovjećenosti sa Snom o Okeanu. Budna Čaša Okena shvata da poistovjećena čaša nema nikakvu individualnost, nema nikakvu personalnost i da je sve to samo jedna iluzija o individualnosti i personalnosti i ona djeluje samo na nivou koji daleko prevazilazi najluđe snove poistovjećene čaše. Ona je PRISUTNA kao Okean a čaša je u Njoj. Pošto je ona sam OKEAN ili PRISUTNOST  iluzija poistovjećene čaše jeste upravo ono što smo gore opisali da je ta Budna Čaša Okeana sveprisutna, sveznajuća i šta sve ne.
Ako ste ovo shvatili, onda shvaćate i prijašnji tekst o tome kako je Majstor smrt za Učenika. Učenik je čaša Okeana koja je poistovjećena sa svojim oblikom i ima iluziju personalnosti. Majstor je Okean koji koristi čašu kao metod prilaska uspavanom učeniku. U jednom trenutku, kada Okean u poistovjećenoj čaši bude dovoljno zreo, Majstor će razbiti čašu.
E sada kakve ovo sve ima veze sa kreiranjem Spoljašnje i Unutrašnje realnosti?Svakakve. Razumjeti ovo znači razumjeti način na koji se kreira cijela naša realnost. Svijet nastaje onog trenutka kada se inkarniramo u ovom tijelu i kroz ovo tijelo pojmimo „realnost“ koju pojmimo. Shvaćanjem kako je realnost samo odbljesak Unutrašnjeg Stanja jeste shvatanje kako možete djelovati na tu istu realnost.
Za onoga koji Radi na Sebi cijeli svijet je odbljesak njegove Unutrašnje realnosti i koji djeluje po zakonima Rada tačno na dijelu na kojem se on nalazi. Shodno tome on se suočava tačno sa onim što unutar njega postoji kao prepreka viđenju same Stvarnosti a u saglasnosti sa djelovanjem Sila koje su složene BAŠ u skladu sa Ovdje i Sada, ili u skladu sa sviješću koju taj neko ima. Ako mi moja Svijest govori da sam ja sastavljen od navika, ideja, ideologija i slično, to mi govori o kojem „ja“ ili sa kojim „ja“ operišem ili Radim. I shodno tome Realnost se poravnava kako bi odgovorila tom „ja“. Ako mi moja Svijest govori kako sam „ja“ nepersonalna Svijest koja nije oblik niti forma ali je sadržana, trenutno, u tom obliku i formu, Realnost koju Percepiram i koja mi se razotkriva biće u skladu sa tim. Ne sa stepenom moje Oslobođenosti već sa stepenom mog robovanja. Na taj način ona će mi razotkriti sve ono čemu još uvijek robujem kao nešto oko mene što ću moći da sagledam. Okean ne može sam sebe sagledati jer on Jeste sam Okean. Zato postoji Realnost ili Dualnost kroz koju Okean sam sebe sagledava u oblicima i formama i dolazi do Znanja o samom Sebi (ovo ima još nekoliko različitih dubina i bespotrebno je sada ulaziti u njih. Ali ovo nije krajnja istina niti je ona izgovorena ovim riječima „Znanje o Sebi“).
S ovim dolazi Znanje o kreiranju Realnosti koju Percepiramo jer jasno sagledavamo da Percepiramo baš ono što možemo Percepirati jer naša je Percepcija baš naše „ja“ koje sada Percepira Realnost. Sagledavanjem našeg „ja“ mi direktno utičemo na Unutrašnju Percepciju i samim tim mjenjamo tu istu Percepciju koja zauzvrat mjenja našu Spoljašnju realnost koja u povratku osnažuje tu Percepciju koju imamo. Postoji niz Zakona koji se brinu o tome, ali o njima je teško bilo šta reći. Oni se primjećuju ali teško definišu. Shodno tradiciji, školi, društvu ili čemu već da pripadamo Spoljašnja realnost se prilagođava tome te na taj način ojačava samo to naše Unutrašnje pripadanje i Percepciju. Zbog toga se u Radu naglašava da moramo sagledati sami sebe, ne pojašnjenja, ne ideje, ne ovo ili ono. Da je sve to samo putokaz, ali ne i Cilj. „Prst koji pokazuje na mjesec“ (Ovo ima još jednu tumačnje kojem nije mjesto ovdje, ali samo da vam naznačim.)
Unutar jako dubokog Rada, nestaje bilo kakav oblik „ja svijesti“ ili JA, ostajete u Stanju Svijesti, njenog vibraciji, vibraciji Ovdje i Sada, vibraciji Bitisanja, ostajete u neidividualnoj Svijesti. Tada realnost koju vidite više nema veze sa vama. U tom trenutku odbacujete sva učenja, sve tehnike, ideje, ideologije. Možete ih koristiti zarad sporazumjevanja, možete „plutati“ njima, ali niste vezani njima. Niste vezani ni prividnim „ja“ koje koristite, i to je rađanje, to je ponovno Rađanje Mističnih i Ezoteričnih Učenja. Ideje o Probuđenju, Putu, Ja, samo postaju ideje koje vas slatko nasmiju. Jer shvatate da je Probuđenje samo ideja koja se pojavljuje shodno stepenu vibracije Svijesti na određenom stupnju. Sve vam se ponovo razotkriva i vi se kroz sve to ponovo razotkrivate. Djelujete bez djelovanja. Krećete se bez kretanja. Jeste, ali i Niste u isto to vrijeme. I kao što kaže jedan stari tekst u Kaula Tantri: „Neki traže dvojstvo, neki nedvojstvo. Moje Učenje je iznad toga.“
Kao što kaže Nisargadatta: „Sva učenja ovise o Ja Jesam. Pošto „ja“ nisam Ja Jesam onda nisam Učenje.“ – a to je pojednostavljeni prikaz onog što kaže Kaula Tantra. Cijeli Svijet i Univerzum ovise o Ja Jesam, pošto „ja“ nisam Ja Jesam onda nisam ni Svijet ili Univerzum, samim tim nisam ni Brahman, ni Shiva. „Ja sam“ iznad toga.

Još puno toga na ovoj adresi

http://bhairava-deva.blogspot.com/